Dolaskom na mjesto načelnika, Edin Delić je samim tim stekao pravo na izbor svojih najbližih saradnika. Pobjedu na izborima odnio je kao nezavisni kandidat nekoliko udruženih stranaka, te se očekivalo da će saradnike birati iz redova onih stranaka koje su ga podržale. Edin je tako i birao, bez konsultacija sa DF-om i SDU-om, ali iz drugih općinskih/gradskih odbora. Mjesto savjetnika bilo je rezervisano za Aziza Čačkovića, čija je bogata bografija ispunjena aferama i kontraverzama vezanim za sporne ministarske, direktorske i savjetničke funkcije.

Brčak po rođenju, Aziz Čačković rođen je 1964. godine, a zvanje diplomiranog pravnika stekao je 2007.godine, politička karijera vezana je uz tuzlanski SDP. Dodirnih tačaka sa našom općinom Aziz nije imao previše, ali je u dodir sa lukavčanima došao u februaru 2011. godine kada je 20 otpuštenih radnika Hotela Lukavac apelovalo da tadašnji ministar trgovine, turizma i saobraćaja prihvati njihovu dokumentaciju kojom bi se dozvolio rad Hotelu Lukavac. Zanimljivo da je menadžerica Hotela u svom obraćanju medijima bila razočarana činjenicom da niko od institucija koje se bave turizmom nije reagovao na zatvaranje Hotela. Jedan od simbola Lukavca je tada zatvoren, a ministar turizma TK tada je bio Aziz Čačković, inače nadležan za ovakva pitanja.

Na ministarskoj poziciji Aziz je svojevremeno obećavao i izgradnju autoceste Tuzla-Orašje u roku od 5 godina, autocesta nije izgrađena, a ni Aziz više nije ministar. Zanimljivo da je njegova ministarska pozicija žrtvovana zbog koalicionih dogovora SDP/NS radom za boljitak/SBB/BPS, u vrijeme SDP-ove vlasti nad tuzlanskim kantonom (2012 godina). Da Aziz nije omiljen u tuzlanskom SDP-u svjedoči i činjenica da je prilikom izbora za predsjednika kantonalnog odbora, od ukupno 356 članova, Aziz Čačković osvojio svega 12 glasova.

Prije nego što je smijenjen sa ministarske pozicije, Aziz je svoje bahato ponašanje pokazao nakon što je pokrenuo disciplinski postupak protiv svog saradnika iz ministarstva Ekrema Avdića. Ekrem je inače bio dugogodišnji novinar portala Tuzlalive.ba, a njegovom su šefu kako kaže zasmetala politička uvjerenja i favoriziranje određene političke opcije, od strane njegovog pomoćnika. Azizova prijava tada je odbijena, a u prijavi je traženo da se Ekremu Avdiću zabrani pisanje kolumni u elektronskim medijima. “Sve me ovo podsjeća na najcrnje dane staljinizma. Meni se uskraćuje osnovno ljudsko pravo – pravo na slobodu govora. U obrazloženju su naveli kako državni službenik ne smije obavljati dužnost ili djelatnost ili biti na položaju koji dovodi do sukoba interesa s njegovim službenim dužnostima, a naročito ne smije slijediti upute političkih stranaka. Nisam član niti jedne političke stranke, niti sam slijedio bilo čije upute. Kao dugogodišnji novinar ukazivao sam i ukazivat ću na anomalije u našem društvu sviđalo se to nekom ili ne”, tom prilikom izjavio je oštećeni Avdić.

Zanimljivi su i pokušaji da se u prethodnih pola godine u potpunosti iskontrolišu mediji sa prostora općine Lukavac, a čini se da je bivši ministar zajedno sa svojim šefom opsjednut potpunom kontrolom saradnika i medija, za čiju uređivačku politiku borbu vodi zajedno sa načelnikom Delićem. U slučaju neposlušnosti Čačković je spreman svoju karijeru žrtvovati i za fizički napad, ne birajući ni žrtvu ni sredstva, pa je sredinom 2016. fizički nasrnuo na ženu u prostorijama Mjesne zajednice Novi grad II Tuzla. Tom prilikom je starija gospođa pozvala policiju, a protiv bivšeg ministra podnesena je prekršajna prijava u PS Centar. Čačković je u tom trenutku obavljao funkciju predsjednika pomenute Mjesne zajednice. “Upozorila sam ga i rekla da ne mogu dati ključ i da žene, partije, udruženja i svi drugi svoje sastanke održavaju u prostorijama čitaonice Novi grad I, a da ove prostorije služe za rad sekretara, predsjednika MZ. Milan (muž) mu je nešto rekao i tada se još više razbijesnio, vjerujte da mu je pjena išla na usta – opisivala je napadnuta Almasa ovaj nemili događaj, te dodala:

“Kada je moj muž vidio da je on fizički nasrnuo na mene, on ga je spriječio, uhvatio i odgurnuo. Izbacila sam ga iz prostorija, gurala sam ga sve do vrata, žice je odvalio na vratima kako je gurao da uđe, ja nisam željela da njih dvojica se sukobe. Moj muž je izašao napolje, dok sam ja zvala policiju, ne znam šta se dešavalo između njih vani – kazala je Almasa dodavši da svoj posao radi pošteno i odgovorno skoro 40 godina.” Ono što je važno za naglasiti su i utisci koji dolaze od općinskih službenika u Lukavcu koji rade pod istim ili sličnim pritiskom Aziza Čačkovića, a kome je načelnik u potpunosti prepustio upravljanje općinskom administracijom.

Osim fizičkih napada na saradnike i pokušaja kontrole medija, Aziz Čačković, stranački dodijeljene funkcije vrlo dobro zna iskoristiti, odnosno unovčiti. Aziz se nalazio i na listi političkih funkcionera koji su korisnici “bijelog hljeba”, a koja je izašla u martu 2016. godine. Prema dostupnim podacima bivši ministar je na ime “bijelog hljeba” kao SDP-ov član naplatio 30.854,52 KM.

Vrijedi naglasiti i da je ovaj novac “zaradio” kao ministar Vlade koja je u februaru 2014. godine pala od strane naroda, a Aziz je pred demonstrantima zgradu Vlade napustio u istom vozilu za bivšim premijerom Čauševićem.

Zanimljivo je i to da Aziz savjetuje općinskog načelnika Edina Delića (takođe SDP), koji se njegovim imenovanjem aktivno uključio u “oživljavanje karijere” propalog direktora, političara, ministra.

Zadnja aktivnost Aziza Čačkovića bila je prilikom nabavke dresova FK Radnički. Zanimljivo, da o tome nema ni slova na službenoj stranici Općine Lukavac koja je finansirala ovu nabavku direktnom pogodbom sa dobavljačem. Dokument o direktnoj pogodbi također nije dostupan. Firma od koje su nabavljeni dresovi ima sjedište u Brčkom i sasvim slučajno je u vlasništvu zeta Aziza Čačkovića , izvjesnog Dine Bešića.

Zanimljivo, nakon što su uručeni dresovi FK Radnički, Bajro Baćić (SBB) je već imao spremne dresove sa ispisanim prezimenima DELIĆ i ČAČKOVIĆ. Da li to znači da je pomenuta gospoda sama sebi pripremila poklone? Procijenite sami. Uskoro: Ko je Sulejman Brkić, čovjek iz sjene Edina Delića…