A ŠTO ĆE TI, BOLAN, PETLJA?
U Lukavcu, od kraja osamdesetih godina, nikome nije trebalo da stisne petlju (sfinkter na izlazu iz debelog crijeva) da bi rekao bilo šta, glasao za bilo koga, napisao knjigu, organizovao političku partiju, udruženje, klub, izložbu….ili uradio bilo šta što zakonima nije zabranjeno.
Ovi što nas pozivaju da imamo petlju očigledno misle da je nemamo. Božijom kreacijom ili evolucijskim procesom (kako već ko izabere da vjeruje) je uređeno da je svi imamo, a Ustavom i zakonima regulisano da je ne moramo više stiskati da bi izrazili svoju volju i opredjeljenje. Čak i oni koji su organizirali i kanalisali nasilne demonstracije i paljevine u susjednoj Tuzli, slobodno hodaju Lukavcom, biraju i bivaju birani na najodgovornije funkcije.
Demokratske stranke i pojedinci, koji se zalažu za opoziv aktuelnog općinskog načelnika, ne sumnjaju da građani to znaju i da će na referendum izaći, glasati prema svom uvjerenju, a petlji ostaviti onu funkciju koja joj po prirodi i anatomiji pripada.
KOME I ZAŠTO TREBAJU SVAĐA I MRŽNJA?
Edin Delić se vrzmao oko svih događaja koji su imali politički naboj, nemir i nezadovoljstvo, nadajući se nasilnom preuzimanju vlasti. Uvijek se pozicionirao u sjenu nosioca nemira i destabilizacije, nadajući se da će se u procesima rušenja institucija, neokrznut izgurati na čelo. Kad to nije uspjelo, kad su institucije pokazale dovoljnu ukorijenjenost u demokratskoj volji stanovnika Tuzlanskog kantona, te odolile grupi karijerista sa univerziteta u Tuzli i njihovih pokrovitelja, Edin i njegova mreža mijenjaju taktiku, nudeći se političkim i parapolitičkim snagama, pokušavajući ovog puta kroz institucije ostvariti ciljeve. Tzv. “Tuzlanska inicijativa“ (stvaranje antagonizma Tuzlanskog i Sarajevskog kantona) im propada, pa je u času napuštaju i prebacuju se u ekološku priču, nadajući se da decenijama loša ekološka situacija u našem kantonu može da se iskoristi u borbi za vlast. (Zanimljivo je da se nisu oglasili u vezi gradnje tzv. „Kukine“ termoelektrane.) Edin Delić ne rješava ekološke probleme jer mu rješenja ne trebaju. Njemu treba samo problem, da bi njime manipulirao u slijedećoj fazi borbe za ovladavanje kantonom.
Koristeći slabost lijevih političkih partija (čijem je slabljenju i sam dao puni doprinos) on i njegovi partijski drugovi preuzimaju kontrolu nad rapidno opadajućim SDP-om i DF-om. Te partije u Lukavcu, zadnjih petnaestak godina, nemaju ozbiljnijeg kapaciteta, pa kreatori njihove politike svoju šansu vide samo u atmosferi nereda, svađe i netrpeljivosti. Zato je sva Delićeva aktivnost svedena na to da podjelom i polarizacijom društva stvori uvjete koji će njemu i interesnoj grupi oko njega obezbijediti lijeve glasove za kantonalni nivo vlasti (gdje se sliježu ozbiljni novci i donose važne odluke) Njega Lukavac ne zanima. Vlast u Lukavcu mu treba samo kao stepenica ka stvarnoj moći.
DA LUKAVAC PROKLJUČA!
Ne pamti se u demokratskoj paraksi Lukavca da se sali u kojoj zasijeda OV psuje nečija majka, da se oni koji drugačije misle nazivaju fašistima…. Bilo je normalno da predsjednik kluba vijećnika partije na vlasti ide na ljekarski pregled kod ljekara koji je tada bio vijećnik opozicione partije, da zamjenici i savjetnici načelnika budu vodeći ljudi opozicije, da se popije zajedno kafa, raspravlja, ubjeđuje, protivriječi ali i dogovara. Rušenje te političke i građanske kulture u Lukavcu ne možemo oprostiti.
